Imajući u vidu učestale povrede principa ravnopravnosti spolova u procesu rada i zapošljavanja, sadržane u praksi gdje se daje prednost jednom spolu prilikom zapošljavanja, kao i kršenja prava žena, a posebno trudnica, koje proizilaze iz radnog zakonodavstva, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 26.(a) Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 32/10), donijela je sljedeću:
PREPORUKU POSLODAVCIMA I NADLEŽNIM ORGANIMA U VEZI RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U RADU I ZAPOŠLJAVANJU
Rezultati novijih istraživanja u Bosni i Hercegovini[1] ukazuju na to da je svijest o rodno zasnovanoj diskriminaciji u zapošljavanju i radnim odnosima još uvijek veoma niska, kako među zaposlenim, tako i poslodavcima. To se ogleda u nedovoljnom prepoznavanju, prijaviljivanju i procesuiranju diskriminacije. Takvo stanje uzrokuju brojni faktori, kao što su: strah od prijavljivanja diskriminacije, nedostatak svijesti o tome šta je diskriminacija, te nedovoljna informisanost kako postupiti nakon prijave nadležnim institucijama. Imajući u vidu trenutnu ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, gdje je svaki posao dragocjen, radnici/radnice se boje prijavljivati slučajeve rodno zasnovane diskriminacije i često prešutno prihvataju uslove rada koji su daleko ispod standarda zajamčenih postojećih zakonima. Još uvijek je mali broj sučajeva prijavljenih i pokrenutih prema Zakonu o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini i Zakonu o zabrani diskriminacije, te shodno tome, nedostaje praksa koja bi pomogla u interpretaciji i primjeni tih zakona.
Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, skreće pažnju poslodavcima u privatnom i javnom sektoru, kao i nadležnim organima uprave i bosanskohercegovačkoj javnosti, da stavljanje u nepovoljniji položaj radnica zbog njihovog spola i karakteristika spola, kao što su trudnoća i majčinstvo, predstavlja izraz direktne diskriminacije na osnovu spola, koja je zakonski zabranjena i kažnjiva. Takođe, diskriminaciju predstavlja i postavljanje uslova gdje se daje prednost jednom spolu u procesu zapošljavanja.
Član 3. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 32/10) definiše diskriminaciju na osnovu spola kao svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili grupe osoba zasnovano na spolu, zbog kojeg se osobama ili grupi osoba otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda. Članom 12. ovog zakona je propisano da su “svi ravnopravni u procesu zapošljavanja po osnovu spola”, kao i da je “u suprotnosti s ovim Zakonom svaka diskriminacija zasnovana na spolu u procesu ponude zapošljavanja, otvorenog oglasa, postupku popune slobodnih radnih mjesta, radnog odnosa i otkaza radnog odnosa (…)”.
Prema odredbama člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni Hercegovini (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 59/09, 66/16), pored ostalog, propisano je da se diskriminacijom smatra svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika. Ova zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito prilikom zaposlenja.
Principi ravnopravnosti spolova u zapošljavanju i procesu rada posebno su zaštićeni i entitetskim zakonima o radu.
Federalni Zakon o radu (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 26/16), u članu 8, zabranjuje “diskriminaciju radnika, kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol” a u članu 10. precizirano je da je “zabranjena diskriminacija u odnosu na uvjete za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla.” Zabrana nejednakog postupanja naročito je regulisana članom 60. ovog zakona, koji propisuje da poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoće. Takođe, poslodavac ne smije za vrijeme trudnoće, korištenja porođajnog odsustva, niti za vrijeme korištenja prava odsustva vezanog za roditeljstvo, otkazati ugovor o radu ženi, odnosno radniku koji se koristi nekim od spomenutih prava. Pored toga, poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći, osim ako radnica zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.
Zakon o radu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 1/16 i 66/2018) propisuje u članu 12. da radnice imaju pravo na posebnu zaštitu za vrijeme trudnoće i nakon porođaja. Članom 19. ovog zakona regulisano je da radnik, kao i lice koje traži zaposlenje, ne može biti stavljen u neravnopravan položaj prilikom ostvarivanja prava po osnovu rada i prava na zaposlenje zbog pola, a pomenuta diskriminacija nije dozvoljena naročito u odnosu na uslove za uslove za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla, uslove rada i sva prava iz radnog odnosa, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, napredovanje ili otkaz ugovora o radu. Članom 28. Zakona zabranjeno je prilikom zapošljavanja zahtijevati podatke o porodičnom, odnosno bračnom statusu i planiranju porodice, odnosno dostavljanje isprava i drugih dokaza koji nisu od neposrednog značaja za obavljanje poslova za koje se zasniva radni odnos. Takođe, poslodavac ne može da uslovljava zasnivanje radnog odnosa testom trudnoće, osim ako je riječ o poslovima kod kojih postoji znatan rizik za zdravlje žene i djeteta utvrđen od nadležnog zdravstvenog organa, odnosno aktom o procjeni rizika.
Navedene odredbe pozitivnog bh. zakonodavstva zasnovane su, pored ostalog, i na UN Konvenciji o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koja je jedan od međunarodnih pravnih dokumenata navedenih u Aneksu 1. Ustava Bosne i Hercegovine, i kao takva, predstavlja integralni dio teksta Ustava. Član 10. CEDAW-a zabranjuje diskriminaciju žena u pogledu profesionalnog usmjeravanja i otklanjanja tradicionalnog shvaćanja uloge žene i muškarca, dok član 11. ove konvencije obavezuje zemlje potpisnice na preduzimanje posebnih mjera radi sprečavanja diskriminacije u zapošljavanju.
Na osnovu svega izrečenog, skrećemo pažnju poslodavcima, kao i osobama koje su zaposlene ili traže posao, i cjelokupnoj bh. javnosti da su prakse nejednakog tretmana osoba zbog njihovog spola, koje su pomenute u gore navedenim članovima bh. zakona, nezakonite, kažnjive i suprotne principima ravnopravnosti spolova, kao jednog od preduslova društvenog i ekonomskog razvitka bosanskohercegovačkog društva.
Pozivamo poslodavce svih profila, u javnom i privatnom sektoru, da neizostavno izbjegavaju praksu postavljanja spola kandidata/kandidatkinje kao uslova ili davanja prednosti pri zapošljavanju i da dosljedno primjenjuju pozitivne zakonske odredbe u vezi zaštite prava koja proističu iz radnog odnosa za žene, majke i trudnice.
Pozivamo nadležna ministarstva da pristupe usklađivanju radnog zakonodavstva sa izmijenjenim i dopunjenim Zakonom o zabrani diskriminacije (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 66/16) ali i sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 32/10), kako bi uključili standarde propisane ovim zakonima.
Sve poslodavce pozivamo da u pravilnike o radu ili druge interne akte uvrste principe nediskriminacije, te postupke za prijavljivanje slučajeva diskriminacije poslodavcu. Informacije o tome šta čini diskriminaciju, uključujući i rodno zasnovanu diskriminaciju i kako je prijaviti, potrebno je objaviti i učiniti zaposlenima jasno vidljivim.
[1] Gačanica, Lejla Rodno zasnovana diskriminacija u oblasti rada u Bosni i Hercegovini, Helsinški parlament građana Banja Luka, mart, 2019; Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Izvještaj o pojavama diskriminacije u Bosni i Hercegovini s Akcionim planom za realizaciju prijedloga mjera za sprečavanje pojava diskriminacije u Bosni i Herzegovini, Sarajevo, 2016 i dr.
IZVOR: Agencija za ravnopravnosti spolova BIH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.